Što smo naučili od djece u vrtićima
Nakon kontinuiranih izvedbi u osječkim vrtićima, primijetili smo obrasce koji se ponavljaju.
Djeca su jednostavno izravna, uporna, radoznala i iskreno se vesele kad te vide.
Treba biti izravan, na korist svih
Tijekom jedne izvedbe Florijan (Goran) rekao je da će svi dobiti diplome, zato što su im pomogli riješiti problem. Budući da je to bilo tijekom izvedbe, nitko od odraslih nije pomislio da će stvarno dijeliti diplome. Ali jedna djevojčica ne samo da je očekivala podjelu, nego je čekala prvu priliku da pita kada će ih dobiti. Tako su Goran i Ivan prolazili pokraj dvorišta vrtića, tjednima poslije, i djevojčica ih je odmah podsjetila na obećanje. Nije preostalo ništa drugo, nego organizirati zajedno s odgajateljicama podjelu diploma za cijeli vrtić.
Upornost se isplati
O upornosti najbolje govori priča kada je jedna djevojčica molila Florijana (Gorana) da pozove Borka (Ivana) da mu nešto kaže. Ekipi se žurilo, Ivan je već bio u autu, pa je Goran rekao da ne može doći, te je pitao djevojčicu želi li mu nešto poručiti, da će mu on prenijeti, djevojčica je odgovorila: ” da, reci mu da dođe ovamo” 🙂
Radoznalost vodi rješenjima
Budući da su predstave interaktivne, djeca nakon izvedbe samo nastave razgovarati s likovima. Uvijek imaju sto pitanja, ali nude i rješenja. Tako je uvijek iznova zanimljivo slušati njihove teorije o tome kako je Florijan uspio otići 1000 metara pod zemlju i vratiti se natrag u 15 sekundi. To se sve odvija uz pomoć stroja kojeg je Florijan pronašao na tavanu svog praprapradjeda, koji je bio prijatelj s Nikolom Teslom. Na sceni Florijan zaista nestane na 15 sekundi. Presimpatično je bilo čuti da se sigurno prekrio čarobnom dekom. Ali po prvi put smo čuli i točan odgovor i to od dječaka starog četiri godine. Bravo!!!
Veselje je zarazno
Ivan, Matko i Goran ili Borko, Ivek, Aurelije, Zdravko, Florijan i Leopold (u jednom vrtiću i Leopard) postali su prave zvijezde među vrtićancima. Kada prolaze pokraj vrtića u naselju sva djeca trče do ograde da ih pozdrave i da vide kad će opet doći. U trgovinama viču za njima, pozdravljaju ih na ulicama, zovu ih po imenima iz predstave ili kao jedan dječak viču “majstore, majstore”. Smijeh se širi i odmah je sve ljepše 🙂
Veselimo se novim izvedbama u novoj sezoni, sigurno ćemo nešto novo naučiti ili nešto staro ponoviti.
