KLAP KLAP: razgovor s Jurom Ružom nakon odgledane predstave
Osječko ljeto kulture ove godine publici je ponudio Plesni tjedan, koji smo s guštom podržali.
Nakon prve zajednički odgledane plesne predstave “Moja babusja ne poznaje izraz biopower”, autora Nastasje Štefanić Kralj i Matije Kralja Štefanića (pročitajte o čemu smo razgovarali s autorima nakon predstave), gledali smo “Ponovno uranjanje” Josipe Bubaš i “Morphin’” Jure Ruže.
Dogovorili smo s Jurom razgovor nakon izvedbe, što je samo upotpunilo naš izvrstan dojam o predstavi.
Izvedba je bila 18. srpnja 2024., u Maloj dvorani Kulturnog centra Osijek.
Predstava “Morphin’” nastala je kao diplomski ispit na studiju neverbalnog teatra na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, pod mentorstvom red. prof. art. Maje Đurinović.
Predstava je inspirirana stvarnim listanjem videozapisa s TikToka. Kroz rastavljanje govora i pokreta iz pojedinih videa i njihovim ponovnim uvezivanjem, cilj mu je bio simulirati princip internetskog algoritma. Ideja je nastala kao odgovor na kaotičan protok informacija na društvenim mrežama, gdje se miješaju politički, ratni i komercijalni sadržaji bez ikakve regulative. Posebna motivacija došla je 2022., kada je izbio rat u Ukrajini, što je također bilo popraćeno na TikToku.
Jura nam je ispričao kako je počeo raditi na predstavi tijekom studentske razmjene u Rumunjskoj. Instalirao je TikTok, skrolao je sadržaj i razmišljao kako mu pristupiti izvedbeno. Tražio je sadržaj koji bi mogao spojiti kroz pokret, kreirajući simulaciju dramske situacije gdje on postaje sadržaj koji gleda.
Teorijska nit vodilja predstave je ideja o izlaganju rata na društvenim mrežama. Teza “Medij je poruka”, kanadskog filozofa Marshalla McLuhana, poslužila je kao inspiracija, ukazujući na problematiku medijskog praćenja rata u Vijetnamu, gdje se gubi kritički odmak i rat postaje spektakl. Jura je pokušao prikazati kako se važnost sadržaja na društvenim mrežama izjednačava sa svime ostalim što platforma nudi, što može dovesti do gubitka dokumentarnosti.
Improvizacija u njegovom radu ne postoji, već je svaki pokret i scena pažljivo planirana. Posebno mu je značila podrška Martine Terzić iz plesnog područja, koja je istaknula razliku u radu s glumcima i plesačima, naglašavajući analitički pristup pokretu.
Dotaknuli smo se tema vezano uz uvjete rada na plesnoj sceni, dostupnost plesnih predstava, značaj školstva u razvoju plesne publike, naglašavajući pedagošku potrebu za učenjem gledateljske perspektive.
Mi kao publika, složili smo se da je cijela predstava i svaki detalj dobro promišljen i zaokružen u cjelinu koja istražuje utjecaj društvenih mreža na percepciju stvarnosti te je toplo preporučamo.
Autor naslovne fotografije: Kristijan Cimer
