KLAP KLAP: čitanje drame Bilo bi šteta da biljke krepaju autora Ivora Martinića
Čitali smo dramu Bilo bi šteta da biljke krepaju, autora Ivora Martinića, po preporuci Lane Šarić čiju smo dramu Neboder čitali prehodno.
Dramu možete pronaći na drame.hr: https://drame.hr/bilo-bi-steta-da-biljke-krepaju
Drama o prekidu, jeziku i sjećanju.
Drama je bila povod za dva susreta, od toga je jedan susret prigodno bio u stanu naše članice kluba, među njezinim biljkama. Potaknuti dramom razgovarali smo o sebi, nama, trenutnoj situaciji i našim planovima, baš kao da smo u vezi. Razgovarali smo o različitim perspektivama i načinu na koji smo doživjeli iste situacije.
Grad & kazalište
Pokušali smo tematizirati sami sebe i pronaći načine kako da mi kao čitatelji budemo suautori dramskog teksta. Preuzeli smo zadatke glumaca, pa smo zabilježili što se događa u našem gradu i kakvo se kazalište radi u njemu.
Subjektivno gledano, u našem gradu je lijepo, ima dobrih ljudi, konstruktivne zabave i najljepše vožnje biciklom kroz parkove, uz Dravu, pokraj vreve tržnice… Objektivno gledano grad je i dalje po mjeri čovjeka, ali dominira prošlost, osrednjost i apatija.
Tijekom razgovora o gradu, zaključili smo da bi drama mogla funkcionirati i kao prikaz prekida s gradom. Oba lika su pasivna, dok jedan ne odluči biti pasivan sam za sebe, negdje drugdje. Jedna članica je pokušala prekinuti s gradom, ali joj je drago što se vratila. Prigodna pjesma: New York, I Love You But You’re Bringing Me Down, LCD Soundsystem
Što se tiče kazališta, kao klub kazališne publike u startu smo blagi, tolerantni i puni razumijevanja. Kao gledatelji dolazimo u kazalište svaki put s novom nadom. U našem gradu dominira institucionalna kultura i sve što ide uz nju. Našim druženjem pokušavamo unijeti malo svježine, eksperimenta i novog pogleda na stanje stvari u kazalištu. Upravo smo to pronašli u drami “Bilo bi šteta da biljke krepaju”.
Didasklaije & glumci
Zanimljivo je što autor čitatelju pristupa tako otvoreno i prijateljski. Dozvoljava da mu se približimo i ne libi se pokazati svoju možda ranjivost, nesavršenost i spontanost. Vidno uvažava čitatelja što je svakako pohvalno, jer nama navedeno dakako imponira. Didaskalija kao alter ego pisca je interesantan način za skrenuti pozornost na određenu perspektivu ili sugestiju. Sve to doprinosi cjelokupnom šarmu same drame.
Tekst je sastavljen poput neke igre gdje imaš svu slobodu prema gradnji likova, zbog čega nam je ostavljena još veća mogućnost da se poistovjetimo s njima. Mislimo da bi glumcima bilo zanimljivo raditi na ovom tekstu. Tu dolazi do izražaja i njihova osobnost.
Imajući u vidu da je Maja Posavec igrala Glumicu u predstavi “Bilo bi šteta da biljke krepaju”, u produkciji KunstTeatra, sjetili smo se da glumi i u kratkometražnom filmu Kišobran, sa sličnom tematikom. Slučajno smo primijetili da scenarij potpisuje isti dramski pisac 🙂 Isto smo primijetili da Maja ima povijest sudjelovanja u projektima o prekidima, sjetili smo se njenog dueta s Pavelom i pjesme Ako si za mogli bi jednom izaći.
Glazba & citati
Glazba nam se čine sastavnim djelom odnosa likova u drami. Posebno upotpunjuje i zaokružuje kraj, koji je neočekivano romantičan, a to nam se sviđa. Pjesma za kraj:
- Thievery Corporation – Sweet Tides
- LCD Soundsystem – oh baby (Official Video)
- a ova je više na račun lika Glumac, ne bi to stavili u predstavu: I Never Said I Was Deep – Jarvis Cocker 🙂
Citati oko kojih smo se vrtili:
- “Da bar mogu sve nekome ispričati pa da to netko zapiše pa da to pročitam i onda shvatim što se događa. (lako tako)”
- “Kako je to čudno? To da mi fališ ti u mislima, a ne ti ovakav, ispred mene.”
- “Jednom sam bila mlada i voljela sam. Ti si jedina osoba koja će to znati.”
- “Ne umire se u dvoje.”
