Čišćenje arhiva: 10 godina Teatra To Go

Deset godina Teatra To Go ili deset godina rada na nezavisnoj sceni.

Slijedi dekonstrukcija klasične monografije s naglaskom na uvjete rada.

Stanje stvari 2014.

Svijet pleše na Happy od Pharrell Williamsa, poljeva se ledenom vodom, gleda selfie s Oscara. S druge strane oružani sukobi, ebola, poplava u Gunji i famozna gospodarska kriza, koja je u Hrvatskoj trajala kontinuirano od 2009. godine. Svi su štedjeli, stegli su remen, nije bilo novih zapošljavanja. Došlo je do masovnih iseljavanja, jer smo taman godinu dana prije ušli u Europsku uniju. Za ljude s Akademije i Kulturologije bilo je posebno “zabavno”. Na zavodu za zapošljavanju nisu znali gdje bi upisali glumce i kulturalne menadžere. Ukratko, posla nije bilo, pa smo ga sami stvorili.

Početničko iskustvo s donatorima

Otvaranje Teatra To Go išlo je paralelno s produkcijom prve predstave “Slagalica”. Za rad na predstavi obratili smo se za suradnju na 1.000 e-mail adresa i shvatili smo, ono što su nam govorili iskusni ljudi, da se to tako ne radi. Tada je korporativni bonton još zahtijevao odgovor na molbu, pa smo dobili niz odbijenica, neke su čak došle poštom. Ne moramo govoriti da smo svaki put pomislili da su nam odobrili donaciju, jer tko bi trošio vrijeme na “žao nam je…”.

Danas se iz tih odgovora vidi tadašnje gospodarsko stanje:  tvrtka se nalazi u predstečajnoj nagodbi…, zbog otežavajućih uvjeta poslovanja…, kretanja u gospodarstvu idu već duže u negativnom smjeru…, smanjen budget…, u ovim kriznim vremenima svi nastojimo što optimalnije alocirati svoje resurse i smanjiti troškove… Iskreno, mislimo da se neke stvari još uvijek nisu promijenile.

Neke od dražih donacija iz tog vremena: APP Požega bespla prijevoz od Osijeka do Zagreba (dok smo radili Slagalicu u Zagrebu); grah u Ober Lunch Baru nakon premijerne izvedbe Slagalice u Osijeku; Iločka vina kojih je bilo dovoljno (kao što je rekla stručna kolegica), ali smo mi kupili još; 1.000 kuna od gradske firme (prva novčana donacija uopće), uz komentar direktora da mu je drago da mogu donirati, a da nije opet u igri nogometni turnir 🙂

Umjetničke organizacije od 2014. do 2024.

U Registru umjetničkih organizacija trenutno je registrirano 607 organizacija, od toga 221 ima kazališnu, a više od 30 filmsku djelatnost. Od 2014., u samo deset godina, osnovano je više od 100 nezavisnih kazališta, što je dokaz ekspanziji dramskih umjetnika proizašlih iz Akademija diljem Lijepe naše. Tu se sigurno krije potencijal za buduće suradnje i projekte. Zanimljivo je da su umjetničke organizacije kao pravni subjekt usvojene još 1996. (Zakonom o pravima samostalnih umjetnika), a još uvijek ima ljudi koji ne znaju za taj termin,  poistovjećuju ga s udrugama, ne znaju što bi s nama u birokratskom smislu i slično.

Organizacije (i ljude) koje volimo zadnjih deset godina: Bjelovarsko kazalište (Maja), Dječje kazalište Branka Mihaljevića Osijek (Mia, Tanja, ravnatelj), Kulturni centar Osijek (Ana i Kiki), Dom kulture Bjelovar, Društveni atelje (Mirna, Nikica, Bruno), Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek (Dubravka), Kinoklub Zagreb (Šuvar, Šoban…), Plantaža (Darija, Walter), Reart (Valentina, Slađa, Marija), Slamanje (Šimun), Asser Savus (Slaven, Samir), Kinematografi Osijek (Maja, Zoki, Vlado, Marijana, Ana), Video klub Mursa (Nataša i Aco), Akademija u Osijeku&Zagrebu …

Prostori u kojima smo radili

Već i ptice na grani znaju da bilo kuda, nezavisna scena nema kuda. Pa tako i mi, nije se ništa promijenilo u deset godina. Imali smo neke uspone i nade za rješenje, ali na kraju se uvijek vratimo na početak, samo s jednim iskustvom više. Bili smo radili i mapiranje izvedbenih prostora. Potaknuli smo to kroz klub kazališne publike KLAP KLAP. Napravili smo inventuru prostora u Osijeku i polazišnu točku za buduća istraživanja/zagovaranja.

Prostori u kojima smo radili/imali probe, isključivo su stvar dobre volje ljudi koji se brinu o tom prostoru, zato im sto puta hvala! Popis: Bjelovarsko kazalište (Maja), Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (Kostelnik), DK Branko Mihaljević Osijek (Tanja, Mia, ravnatelj), Kulturni centar Osijek (Ana i Kiki), Barutana (Marijana), Šećerana (Slivka), Željezničar (Batorek), Kazamat (HDLU Osijek), Waldinger (Marijana), Kino Urania (Marijana), KUD Bizovac (Srećko Vuković).

Vizuali

Kada se sve zbroji i oduzme, dođemo do toga da se obrazac ponavlja, vizuale nam je redovito radio netko koga znamo.

– logo Teatra To Go radio je Tomislav Čuljak, koji sad radi u Irskoj, bilo je više varijanti, bilo je onih razigranih, ali mi smo otišli putem ozbiljne 🙂

– za Slagalicu vizuale je radila Eva Badanjak iz grupe Žen, bili smo dogovorili prije premijere da se postave plakati u zagrebačke tramvaje, taj prostor smo uspjeli dobiti kao donaciju (hvala b1 plakati), ali na kraju nismo imali dovoljno novaca za print tih svih silnih plakata, hehe

– za Razredni klasni neprijatelj vizuale je radila Kristina Marić Kia, multimedijalna umjetnica i profesorica na likovnoj akademiji u Osijeku

– za Uspavanka za Uspavanka Ivan Selci, profesor filozofije i povijesti

– za Majstore & Botaničare Marin Seleš, vlasnik obrta Čas posla, tople preporuke za bilo koju vrstu komunikacije

– za Kuhare Dražen Matijašević, scenograf i multipraktik koji ni ne zna što sve zna

– za KLAP KLAP Marin Seleš, otac Maše i Mate koji redovito gledaju naše predstave iii vlasnik obrta Čas posla

– za Filmsku RUNDU Krunoslav Nemčić (od 2016. do 2023.), Sara Dumančić (od 2024.), oboje unose svježinu u našu malu sredinu

Izdvajamo pozivnice za premijeru Slagalice, koju su glumci sami napravili.

Mediji

Da parafraziramo Mladena Stilinovića, kazalište bez medijskog prostora nije kazalište. Budući da smo naučili ne imati prostor, opet smo tijekom godina stvarali svoje alternative, kao što su podcast KLAP KLAP Mateje Bartulović ili niz inetervju na web stranici Filmske RUNDE.

Da nije sve tako crno, potvrđuje Ivana Mandić iz Osijek031 koja uvijek i sve i odmah objavi čim joj pošaljemo. Isto tako, tu su lokalne novine Glas Slavonije (Narcisa Bošnjak, Tanja Kvorka), zatim neizostavna suradnica Anđela Vidović, koja nas je pratila i kad je mogla objavljivala u Vijencu, Arteistu i Expressu. Prigodom desetog rođendana zamolili smo je tekst s presjekom kazališnog stvaralaštva. O tome u drugoj objavi.

Zahvaljujući novinarima HRT-a, gostovali smo u Dobro jutro, Hrvatska, Panorami, emisijama Radio Osijeka i studentskoj emisiji Brtva glave. Ines Jokoš, kao pravi profesionalac, uspjela je Filmsku RUNDU prezentirati na nacionalnoj razini uz niz medijskih pokrovitelja i kronike na HRT3.

Nećemo nikad zaboraviti kako su nam se Vijesti iz kulture najavile da će doći na premijeru Slagalice, bili smo presretni. Pola sata prije početka predstave javljeno nam je da ne mogu doći, jer nemaju slobodne kamere. Poslije smo saznali da je to normalno na televiziji, iako na prvu zvuči kao nešto nevjerojatno.

Podijelit ćemo s vama nikad objavljenu recenziju predstave Slagalica, koju je napisala profesorica Višnja Jukić, kojoj ćemo zauvijek ostati zahvalni na tome. Pokušali smo objaviti recenziju u nekim medijima, ali tada nam nije uspjelo, zato imamo naš web da bude u bespućima interneta 🙂 Slagalica-recenzija

I na kraju, što je zapravo bitno

Dobra volja, upornost, odgovornost, odlučnost, dobri ljudi i zadovoljstvo!

Zato hvala svima koji su s nama dijelili, stvarali i veselili se!

Volimo vas i veselimo se budućim avanturama…