KLAP KLAP za nezavisnu scenu – inventura

Povodom osmog rođendan htjeli smo dati novi zamah staroj temi: prostor za treću scenu.

Projekt KLAP KLAP za nezavisnu scenu spojio je različite perspektive i pokušao odgonetnuti što grad nudi, što struka želi i gdje publika vidi treću scenu?

Što grad nudi?

Odlučili smo arhivirati prostore koji su: nekad bili ili još uvijek jesu u službi izvedbenih umjetnosti, imaju minimum tehničkih uvjeta i potencijal te nisu dio kulturnih institucija (HNK, DK Branka Mihaljevića, Kulturni centar) i nemaju stalni kazališni program kroz godinu (Kino Urania). Za obilazak smo pripremili pet blokova pitanja: povijest prostora, osnovni podaci, tehničke specifikacije, komunalna i društvena infrastruktura.

Obuhvaćeni su sljedeći prostori:

Što struka želi?

Okupili smo struku, kolege, studente i publiku na okruglom stolu u Galeriji Waldinger, 23.11.2022., kako bi s njima podijelili stanje stvari prostora i kako bi pokrenuli razgovor o dobro poznatoj temi. Galeriju Waldinger izabrali smo kao simbolično mjesto. Naime, Galerija i Barutana dijele nadležno tijelo (Gradske galerije pri Gradu Osijeku), samo što Galerija ima grijanje i toalet.

U ugodnoj atmosferi okupljeni su podijelili svoja prijašnja iskustva, ideje i planove.  Zaključak je da svaki prostor može biti izvedbeni, ali da je ključno istovremeno ulaganje kazalištaraca i sustava. Argumente pronalazimo u djelovanju STUC-a 80-ih i Barutane na prijelazu iz 90-ih u 2000. godine.

Gdje publika vidi treću scenu?

U kratkom upitniku htjeli smo čuti što publika misli o prostoru za treću scenu. Podaci su prikupljeni od 17. do 23. studenoga 2022. preko internetske ankete, dijeljene preko društvenih mreža i elektroničke pošte. U kratkom vremenu uspjeli smo obuhvatiti 55 ispitanika, od čega 70,99% žena i 29,1% muškaraca. Od obuhvaćenih ispitanika najviše je studenata (50,9%), zatim slijede zaposleni (36,4%),  freelanceri (7,3%)  te u manjem postotku nezaposleni i srednjoškolci.

Od prije navedenih prostora, ispitanici su najviše dramskih i/ili plesnih predstava gledali u Barutani, Studentskom centru Osijek i Galeriji Kazamat. Povod odlaska bilo je Osječko ljeto kulture, produkcija Akademije te program Barutana i Performance Art Festival u organizaciji M-art.

Publika vidi treću scenu u Barutani (29,1%), STUC-u (20%) i Kinu Slaviji (14,5%), zatim slijede Galerija Kazamat (9,1%), peto mjesto s 5,5% dijele Vedra scena, Slama, Tvornica ideja i Dom HV-a, a na zadnjem mjestu su prostori za tradicionalnu kulturu Dom Željezničara i Šećeranski dom.

Barutana zadovoljava dva od tri glavna, prema ispitanicima, komunalna kriterija: parking i blizina biciklističke staze, dok nije najbolje povezana s javnim prijevozom. Više ispitanika je navelo problem okoline oko Barutane koji zna biti blatnjav u vrijeme kiše te nepostojanje toaleta i grijanja u prostoru. Isto tako, Barutana ne zadovoljava kriterije društvene infrastrukture: blizina kafića, trgovine, drugog kulturnog sadržaja, ali ispitanicima (36,4%) većim dijelom to nije ni bitno.

Logično je da publika vidi treću scenu u Barutani i STUC-u, s obzirom na povijest tih prostora i njihovu dosadašnju namjenu. S druge strane, zanimljiva je želja da treća scena bude u Kinu Slavija koje je u privatnom vlasništvu i derutnom stanju. U društvenom i povijesnom smislu taj prostor bio bi odlična priča, što je možda prilika za EU fondove.

Zaključak

Koliko god se tema činila prožvakanom, susreti ove vrste potrebni su uvijek, pa tako i sada kada smo svjedoci revitalizaciji prostora bez onih za koje se prostor obnavlja. Zato sada imamo sumirano stanje stvari na kraju 2022. godine, pa ćemo vidjeti što ćemo dalje.